Veza između građevina i zvuka je po svemu prirodna: svaka građevina, pa i most, ima svoj ritam, harmoniju i dinamiku, ekvivalentno kao i u muzici. Mostovi nisu nijemi, rijeka koja protiče ispod njenih lukova daje im prirodan ton i melodiju, a oni sami svojom veličinom, oblikom i strukturom odaju neki „zamišljeni“ zvuk u odnosima svojih pojedinačnih elemenata sa amplitudom, frekvencijom i bojom zvuka.
Dodavanjem dvije komponente zvuka mostovima: zvuka rijeke koja protiče ispod tih mostova (kao prirodnog elementa), zvuka građevine koji dobijamo na osnovu sledećih relacija: veličine, oblika i strukture mostova u odnosu na amplitudu, frekvenciju i boju zvuka (kao vještačkog elementa), kao i aktuelnog zvuka mostova (snimljenog piezzo mikrofonima) dodatno se upotpunjava vizuelni prikaz, a time i cjelokupni estetski doživljaj ovih arhitektonskih objekata.
Ljudi su oduvijek željeli da posjete mostove koje su vidjeli na fotografijama, a sada će sigurno poželjeti da ih i „vide i čuju“. Zvuk mostova će, pored pomenutih estetskih benificija, skrenuti ljudima pažnju na sebe i svoju egzistenciju u prostoru. Mostovi će progovoriti na isti onaj surovi i prirodan način kojim se vodopad stropoštava u kanjone rijeka ili kiša koja se lagano sliva i poigrava niz staklene površine fasada, grom koji iznenada i spontano grune najavljen sijevanjem munja ili mirno poigravanje talasa koji udaraju o bokove molova.
Te nove i izazovne relacije promijeniće odnos mostova, ne samo prema ljudima i okolini, već i prema preispitivanju sopstvenog razvoja u skladu sa napredovanjem novih tehnologija koje imaju sve više uticaja na vizuelnu umjetnost. Zvuk će u skorijoj budućnosti postati nerazdvojni segment mostova i sastavni dio njegove cjeline, identiteta i prepoznatljivosti.
