Poslušajte DUKLJANOV ILI STAROZLATIČKI MOST
Iliri su na prostoru Balkana dugo odolijevali uspostavljanju rimske vladavine, a kako smatra Šćepanović, uticaj Rimskog carstva osjeća se još u II vijeku n.e. pa su Rimljani već u tom periodu osnovali uređena naselja kao na primjer Rizon (Risan), Butua (Budva), Akruvijum (Boka), Olcinijum (Ulcinj). Neka od tih naselja stekli su statuse municipijuma, kao recimo Dokleja (Duklja) i Municipijum S (Splonum). (Šćepanović, 2002, p. 19)
U blizini današnje Podgorice, glavnog grada Crne Gore, leže ostaci rimskog provincijskog grada Dokleje (Doclea), prema Burzanu, sjedištu rimske provincije Prevalis (Prevalitana) sa statusom municipijuma i episkopskog grada. (Burzan, 2016a, p. 21) Duklja je bila trgovački centar na putu između Istočnog i Zapadnog dijela Rimskog carstva, a kako navodi Šćepanović, nalazila se se u oblasti ilirskog plemena Dokleata na ušću Zete u Moraču, tačnije na rimskoj cesti Narona – Scodra. (Šćepanović, 2002, p. 23)
U neposrednoj blizini ostataka ovoga drevnog grada, u sadašnjem podgoričkom naselju Stara Zlatica, vidljivi su ostaci rimskog mosta koji je nekada spajao dvije obale Morače. Mišljenja o vremenu nastanka i graditeljima nekadašnjeg grandioznog kamenog mosta su različita. Jedna struja tvrdi da do stopa velikog mosta na Zlatici pripada drugi veliki akvadukt koji je vodu iz Cijene dovodio u grad Duklju, a tvrdnju za to nalaze u natpisu uklesanom u kamen latinskim slovima. Burzan smatra da je ovaj most nastao 555. godine i da je povezivao rimski grad Duklju sa selom Zlatica (Burzan, 2016a, p. 85), a Vučinić navodi da je ovaj most izgrađen iste godine, dodajući da je most nastao u doba cara Justinijana. (Vučinić, 2014)
Arheolog Pjero Stakoti, tvrdi da je stari most, koji je služio za dovod vode iz Cijevne u grad Duklju, stradao krajem IX ili početkom X vijeka od strane plemena Pipera koij su ga srušili zbog stalnih prijetnji turskih osvajača. (Sticotti, 1999). Erdeljanović smatra da je „starozlatički ili Dukljanov most“ postojao do kraja XVIII vijeka, a da je srušen neposredno posle bitke na Krusima i Martinićima 1796. godine, čime su Turci spriječeni da pređu rijeku Moraču. (Erdeljanović, 1997, p. 44) Po Vučiniću, tim rušenjem Piperi su se izolovali i razgraničili od Turske, postavljajući Moraču i Zetu kao dvije glavne linije razgraničenja. (Vučinić, 2014)
Kada je riječ o strukturi mosta, prema Rahović, može se zaključiti da je most bio sastavljen od sedam lukova, s stubovi su bili sagrađeni od fino tesanog kamena, čvrsto povezanog i ispunjenog sitnijim i lomljenim kamenom spojenih krečnim malterom. Po geologu Raduloviću, za izgradnju mosta korišćeni su kameni blokovi iz okoline koji su obrađivani direktno na terenu, predhodno zagrijavani kako bi se lakše lomili. Spoljni stubovi se nisu zagrijavali da bi zadržali čvrstinu i postojanost. (Rahović, 2009c)
Fotografije izvor: 01 Fotografija preuzeta iz knjige Pjera Stikotija „Rimski grad Doclea u Crnoj Gori“ (Sticotti, 1999)
